Vjerojatno najskandaloznija praizvedba u povijesti plesa bila je baš ona Posvećenja proljeća , 29. svibnja 1913. godine na sceni Théâtre des Champs-Élysées u Parizu. Odonda do danas, tog su se glazbenog predloška Igora Stravinskog prihvaćali gotovo svi koreografi koji su 'držali do sebe', a dio te prebogate kolekcije pogledati možete ovdje.
U Posvećenju proljeća, Daniela Léveilléa, činjenica da plesači opetovano ponavljaju pokrete postaje metafora pokreta stroja koji proizvodi upravo onoliko energije koliko je troši, i koji će na koncu dovesti do žrtvovanja čovjeka. Daniel Léveillé stvara frenetičan prostor – prostor kakav zamišljamo da je dominirao u trenutcima neporedno pred žrtvovanja u paganskoj Rusiji, kada bi cijela zajednica zapala u stanje transa.


